Momoa 23.05.2023-08.03.2025

Sada, kada se emocije polako sliježu, ali tuga ne jenjava – ne samo za vlasnicu, već i za mene kao uzgajivača – moram podijeliti priču o Momoi. Priču koja ne bi smjela imati ovakav kraj.

Momoa je trebao biti živ. Ove godine, sljedeće, i još mnogo godina nakon toga. Bio je mlad, imao je samo dvije godine. Bio je voljen, obožavan i mažen. Njegova vlasnica i njezina obitelj bile su uz njega do zadnjeg daha, i na tome im od srca zahvaljujem.

Ali kako zdrav mačak može otići u samo nekoliko dana?

Osuđujem svaki trenutak kada se vlasniku kaže: „Mačka je, izborit će se!“ – jer nije se izborio. Momoa je u ambulantu zaprimljen s visokom temperaturom, plitkim disanjem i odbijanjem hrane. Dobio je antibiotik i poslan kući. Sljedećeg dana, kada mu nije bilo bolje, vlasnica ga ponovno vodi veterinaru. Krvna slika nije bila dobra, ali nitko nije napravio rentgen ni ultrazvuk. Stavljen je na infuziju, a vlasnica je poslana kući da se kasnije vrati po njega.

Navečer, u videu koji mi je poslala, vidjela sam kako Momoa teško diše. Predložila sam joj da ga odmah odvede u Zagreb, tamo gdje će dobiti dijagnozu i pravo liječenje. Nije oklijevala. Nazvala je ambulantu, onu gdje je postojala nada – poznanstvo s veterinarima, iskustvo s pasminom. No, odgovor koji je dobila bio je hladan: „Vaš veterinar mu je dao sve što je mogao“ Dijagnoza preko telefona. Odbijanje prijema.

A ono što ja znam, iz iskustva, jest da smo mi – vlasnici i uzgajivači – njihove oči i njihov glas. Mačke ne mogu reći kada im je loše. A kada i primijetimo da nešto nije u redu, često je već prekasno.

Veterinarske ambulante koje oglašavaju hitne slučajeve izvan radnog vremena – to i moraju biti. Kada vlasnik moli za pomoć, ne smije ga se odbiti. Jer tada dolazi strah, nemoć i očaj dok gledaš svoje biće kako pati i umire.

Momoa je dočekao jutro. Čak je malo i jeo. Ponovno je bio kod veterinara, ponovno infuzija, ponovno kući. Navečer je vlasnica otišla u drugu ambulantu, u Zadar, gdje su mu napokon napravili rentgen i dali fursemid. Upala pluća liječena infuzijom – napokon dijagnoza. No, bilo je prekasno.

Infuzijska terapija se često koristi za stabilizaciju dehidriranih mačaka, ali kod respiratornih bolesti, a posebno upale pluća, može pogoršati stanje. Ako veterinar koristi infuziju kao primarnu terapiju bez da riješi osnovni problem (npr. bez davanja diuretika poput fursemida ili kisika), stanje mačke može se naglo pogoršati jer tijelo nije u stanju riješiti višak tekućine.

Što bi trebalo učiniti kod upale pluća?
Rentgen pluća odmah, kako bi se utvrdilo ima li tekućine ili upalnih promjena.

• Kisikova terapija ako mačka teško diše.

• Diuretici (fursemid) ako postoji sumnja na plućni edem.

• Antibiotska terapija prilagođena stanju mačke i uzročniku upale.

• Nebulizacija i mukolitici za razbijanje sekreta i olakšavanje disanja.

Ako se infuzija daje, mora se izuzetno pažljivo dozirati i kombinirati s diureticima ako postoji rizik od plućnog edema. Nažalost, prečesto se mačke s respiratornim problemima tretiraju infuzijom bez dodatne podrške, što može biti kobno.

U slučaju Momoe, vrlo je moguće da mu infuzija nije pomogla, već mu je dodatno otežala borbu za dah.

Momoa je te noći otišao preko duge.

Sva ljubav, briga i suze njegove vlasnice nisu ga mogle vratiti. A ona je učinila sve.

I to ne smije biti nečija iduća priča.