Tu ste jer vas zanima tko sam ja i što imam reći o sebi, te kako je sve počelo.
Živim u malom mjestu na SZ Hrvatske, udaljenom od Zagreba 50 km. Moje se mace slobodno kreću kućom katnicom od 100 m2 te samo njima prilagođenom vanjskom terasom od 25 m2. Nema zatvorenih soba osim pokojeg ormara, samo radi njihove sigurnosti. Onima koji ne poznaju zagorski krajolik reći ću ukratko: mir, tišina, zelenilo, svježi zrak a opet blizina velegrada. Uzgajivačnica je registrirana 2006. godine u FIFé sa 2 suvlasnika na 2 adrese u krugu 50 km. Na ovoj web stranici predstavljene su mace koje žive kod mene, sa kojima radim svoj genski bazen,  mace koje su ravnopravni, ponekad i dominantniji članovi moje obitelji.

Kao i većina, veliki sam ljubitelj mačaka otkad pamtim za sebe. Kao djetetu tu ljubav unijela mi je moja obitelj ali brzo im se obilo o glavu kada sam počela doma dovoditi napuštene i bolesne mace. Za svaku sam imala spremnu posebnu priču zašto baš ona mora ostati kod nas. Bez njihove pomoći i ljubavi koju su usadili u mene, vjerojatno  ne bih krenula u uzgoj.

U proljeće, 2006.godine, prvi puta sam uživo vidjela Maine Coon mačku, predivnog nježnog diva. Strahopoštovanje koje sam tada osjetila bio je prvi dojam. Njegova veličina, robusnost, divlji izgled – moje su oči bile širom otvorene a u mojoj glavi blokada da li ga pomazim ili ne. No, kada sam pomazila to nježno stvorenje koje mi je uzvratilo svojom blagošću, kočnice u mozgu su stale i ljubav se rodila isti tren.

U tom trenu, znala sam da je to pasmina koju želim. Hrpa knjiga, internet, tuđa iskustva – sve je to prethodilo prije nego je u moj dom ušetao prvi Maine Coon. Tada još nisam znala ništa o izložbama i uzgoju po pravilima. U početku nije bilo lako. Još i danas, svaki novi dan sa njima nosi mi jedno prekrasno i neprocjenjivo bogatstvo u mom srcu i nikada neću reći – sve znam ali učim o njima, više me zanima standard pasmine i kako je dovesti na kvalitetniju razinu, najviše zdravstveno.

Krajem iste godine nabavila sam mužjaka i slijedeće godine ženku. Prvi mjeseci bili su šokantni (dok sada „uživam“ u pričama novih vlasnika mačića) jer promjene na njima su bile drastične. Rasli su i mijenjali se fizički iz dana u dan a vikendom kada sam više bila kod kuće nisam vjerovala da je to isti mačak.

Karakter – savršenstvo! Zamislite da vas ujutro probudi nježan dodir šapice koja vas mazi po licu – nema ljepšeg buđenja koje vam životinja može dati. Zbunjivalo me jedino njihovo glasanje ali ono je najljepša melodija u nekoliko oktava koju sam mogla čuti – poput cvrkuta. No, imajte na umu da ja ne poznajem većeg brbljivca i grintavca od mojeg Haidara tako da to nije uvijek savršeno – i ja imam pravo na tišinu.

Također, kako sam uvijek sumnjala u toleranciju mačaka naspram maloj djeci, bila sam skeptična kako će proći prvi kontakt djevojčice od 3 godine i već povećeg mužjaka. No, tu je ljubav planula isti tren – Martina i Haidar i dan-danas obožavaju jedno drugog.

Prvi susret sa psom, natjerao mi je suze na oči od smijeha. Haidar je znatiželjno krenuo prema psu kojem je nagon bio jači, te je počeo lajati na njega (preko ograde). Haidar je ostao hladnokrvno ukopan na mjestu  sa pogledom : „Što ti je? Zašto me ne voliš? Zašto se dereš na mene?“ Očekivala sam stav da se podigne na noge da izgleda više, da tijelo savine u polumjesec, da ispusti neki prijeteći mačji glas a on sjedi ukopan na tlu sa dječje naivnim pogledom – meni se ništa loše ne može dogoditi.

No, neću vas zavaravati, situacije sa djecom i psima ovise o samom pojedincu i individualne su. U većini slučajeva nema problema sa pristupom djeci i psima, najviše ovisi o samom  trenutku i koliko steknete povjerenje svoje mačke. Ta se pasmina iznimno veže za ljude, dosadno hodaju za njima, pričaju vam cijelo vrijeme i relativno ih je lako naučiti na hodanje s povodcem i donošenje igračke u krilo (i još neke  trikove).

Zbog gore navedenih razloga tj.njihova dječja naivnost i povjerenje u ljude, pse pa čak i automobile su glavni razlog zašto ta mačka, barem oni mačići koji su iz mojeg uzgoja, idu samo u domove gdje nikada neće slobodno, bez kontrole vlasnika, izlaziti van.

Sa izložbama sam još uvijek nekako na „Vi“ jer sam lijena i radije provedem vikend družeći se sa obitelji i prijateljima uz televizor nego putovati kilometre na izložbe. Zato moje mačke imaju ono osnovno što zahtjeva uzgojnu dozvolu – mada ne prođe izložba da ne budu nomirane za Best in show. No, ono zbog čega se najviše ponosim je kada pomladak iz moje uzgajivačnice, sa novim otvaračima konzervi, krene na izložbe i tamo biva odlično ocijenjen te mami pažnju suca i posjetitelja zbog svoje ljepote i karaktera.

Kod mene nema kaveza, mačke slobodno lutaju cijelom kućom, imaju pristup svim sobama i velikoj, ograđenoj terasi. Jedini problem je kada ženke počnu sa tjeranjem pa je tih dana malo veći pritisak na kontrolu te mijenjanje mužjaka i ženki iz sobe u sobu, kako bi ipak većinu dana mogle provesti neizolirane od ostalih. Ženke preko noći spavaju sa mnom a mužjak i kastrati sa mojom mamom. Kada imam mačiće angažman je 24 sata na dan i u tome sudjeluje cijela obitelj. Od dohranjivanja (ako je potrebno) do neke osnovne socijalizacije. Svaki mačić ima svoj individualni tretman socijalizacije.

Neću vas zavaravati, dlaka ima kao kod svake mačke ali ako se provodi svaki dan ritual čišćenja prostorija i kvalitetna prehrana mačaka, dlake su svedene na minimum. Onima kojima se ne sviđa ideja da sa odjeće moraju micati dlake, toplo preporučam nemojte nabavljati ni mačku ni psa.

Što se hrane tiče, moje su mačke isključivo na bazi od keksića, super premium hrani. Dehidrat i voda dostupna im je 24 sata dok jednom dnevno dobe obrok pripremljen kod kuće. Najviše zato da im „podvalim“ dodatne vitamine koje odbija nekoliko jedinki. Mačke imaju istančano nepce te se brzo nauče na oblizeke i u stanju su kontrolirati vlasnika dok ne dobiju ono što žele a što, ustvari, nije potrebno njihovom organizmu. Mačiće odmalena učim na raznovrsnost tako da su pojedini novi vlasnici u šoku kada mačić lakomo pojede neko povrće ili voće. No, kad-tad dođe dan kada ih novi vlasnici još više razmaze te počnu probirati hranu.

Moje mačke žive u bliskom kontaktu sa mnom i zaista mi je stalo da se novi vlasnik redovito javlja sa slikama i riječima kako im je to malo klupko promijenilo život na bolje, kako su presretni i oduševljeni njime. To je moj smisao uzgoja – kada mačić dođe u dom gdje je voljen i pažen. Tada polako nestane tuga i navuče se osmijeh na moje lice da se uzgojem bavim iz pravog razloga.

Hvala Vam što ste navratili na stranice Maine Coon Stars uzgajivačnice.