Moj dom je u malom, pitomom zagorskom kraju, u slijepoj, uskoj ulici a oko mene livade, potoci, šuma. Idealno da mačke uživaju vani, zar ne? Prije nekoliko godina, baš u tom idiličnom, neprometnom kraju, gdje svatko svakoga poznaje, dogodila mi se to da mi je nestala mačka. Mačka, koja je došla na svijet u kotilici na toploj dekici, koja nikada nije kročila izvan doma, niti ne pozna vanjski svijet. Mačka, kojoj je nekada prijetnja i opasnosti unutar doma (npr.skok sa ormara). Alarmirali smo cijelo susjedstvo, polijepili letke a sa padanjem mraka, gubila se svaka nada da ću je ikada više pronaći. Naravno da smo u više navrata provjerili svaku prostoriju u kući, od tavana do podruma. Našu garažu, garaže od susjeda. Izgrebani od granja u šumi, što i nije toliko boljelo kao ona bol u duši. Tek sam tada shvatila koliko je moj kraj opasan, nemilosrdan, ubojit.
Auto, pas, divlja životinja, otrov – sve mi se vrtilo u glavi. Nije mi ostalo ništa nego da se vratim u kuću i plačem. Onaj zadnji gram snage što mi je ostao, bolje rečeno izbezumljenost, da još jednom provjerim tavan jer moguće da je tati ipak pobjegla pokraj nogu gore i sakriva se. Kada sam otvorila vrata tavana, imala sam što vidjeti! Krupne gladne oči su me čekale da ih nahranim. Nakon 8 sati sakrivanja i istraživanja (jer to je ipak novi, neistraženi prostor), trbuh je bio moćniji od želje da me još uvijek drži u neizvjesnosti.
Do onda, uvijek sam se nekako osjećala „krivom“ što moje mačke nemaju pristup vani. Da ih zakidam, da nisu sretne. Da je riječ samo o mojoj komociji, da su tu kraj mene kada ja njih trebam. No, tada sam prihvatila da vanjski okoliš nikako nije za moje mačke. Da fasada kuće nije kora drveta, da na podu nije uvijek mekana trava i zemlja već beton. Da moje mačke jedu meni iz ruke jer mi vjeruju dovoljno a da su vani bez problema bi polizale sa poda slatku tekućinu, najgori otrov – antifriz. Da odlaskom vani riskiram parazite – buhe, a buhe su prenosioci trakavice a njome se mogu zaraziti i ljudi. Auto je za njih samo simpatični veliki predmet koji se kreće, isto tako i psi su im najbolji prijatelji (a neki možda tako ne misle). Kako im objasniti kako moraju prelaziti cestu ako na suprotnoj strani ugledaju ljude, pse, vjevericu, pticu? One znaju što je ptica, taj instinkt nisu izgubile ali njihova okolina više nije prirodna i dobra za njih.
I ako baš naiđu na nekoga svoje vrste, nije garancija da je ona prijateljski raspoložena ili da želi braniti svoj teritorij – jedan ugriz i postoji opasnost od infekcije mačjom sidom, leukemijom (preko sline), gljivicama. A za FeLV i FIV lijeka nema.Ne shvatite me krivo, ja odlazim na izložbe gdje su druge mačke, odlazim sa njima kod veterinara gdje su često bolesne životinje, prošećem s njima na povodcu. Ali slobodan izlaz nemaju. Za mene je to kao da roditelj svoje dijete od 5 godina pusti da nakon pola noći izađe van.
Uzgajivačnica se nalazi u mojoj kući te je samim time cijela kuća podređena njima – grebalice, zaštićena terasa, zaštićeni prozori. Soba gdje su mačići još dodatnije – kabeli, utičnice, sve je iznad njihovog dohvata.
Ako ste se odlučili za mačića iz uzgajivačnice, najvjerojatnije će svaki uzgajivač i tražiti od Vas da vidi u kakav dom odlazi mačić. Što Vam je potrebno da bi bili sigurni da je mačić u sigurnom okolišu?
PROZOR – naravno da ćete mrežom zaštititi prozore, naročito od kuhinje gdje ga češće znate otvoriti. No, imajte na umu i prozore gdje mislite da se mačka ne može provući – prozori na kiper i krovni prozori su isto velika opasnost! One su jednostavno preznatiželjne, stalno u iskušenju da vide što je s druge strane prozora. Neke mačke su tragično završile jer nikoga nije bilo da ih na vrijeme spasi – objesile se na kiperu (cirkulacija krvi, šok od straha), padanje s visina (mačka nema 9 života), ostale bez nogu jer je bila potrebna amputacija ili završile na krovu pa su Vas dolaskom sa posla dočekali vatrogasci i policija.
BALKON i TERASA – čula sam dosta priča kako vlasnici uvjerljivo pričaju da njihove mačke znaju granicu na balkonu i da im ne pada na pamet prijeći istu. U redu, mogu se složiti s time da postoje takve mačke. No, da li ste baš sigurni da jednog dana neće sjesti na kraj, izležavati se na suncu, zaspati i pasti? Da jedan dovoljno bahati vrabac neće je izazvati na trk za njim? Meni su vrapci dolazili jutrom na prozor i „vikali“ na mačke, nije im smetala moja blizina, niti su me se bojali.
SREDSTVA ZA PRANJE PODOVA, LIJEKOVI, LJUDSKA HRANA – dom nam je uvijek mirisan i čist, no koliko se stvari moraju dovesti u red kada dolazi novi četveronožni član obitelji? Prije izuma svakojakih detergenata, čime su naši djedovi i bake prali podove i čistili kuću? Vrućom ili hladnom vodom i stavili malo octa ili soda bikarbone. I sve je bilo čisto, uredno i zdravo! Uz upotrebu detergenata dobili smo i miris, lažu nas da nije štetno za nas no kada je mačka u pitanju, malo je i previše. Tko razmišlja o tome da mačka prođe svježe oprane podove a kasnije liže šape? Svi ti otrovi talože se u jetri i mačka može brzo i opasno oboliti. Kada nas shrva prehlada i temperatura, nismo sposobni ni dići se iz kreveta. Ne razmišljajući, lijekove ostavimo otvorene i na dohvat njihovih šapa. Takvi lijekovi, za snižavanje temperature (paracetamol), mogu završiti i smrću mačke. Nikada ne dajte mački humani lijek bez savjetovanja sa veterinarom! Čak i naša ljudska hrana je pogibeljna za mačke – osim zdravstvenih problema (proljev, povraćanje), može dovesti do smrti. Najopasnije namirnice su luk, čokolada, tijesto sa kvascem, grožđice, alkohol, natreen, tekući potpourri …Ako želite slatko ponuditi mački, 1 ml domaćeg meda tjedno ili od masnoće 1 ml kokosovog ulja ne može naštetiti. Isto tako, domaće maslinovo, bučino ulje je poželjno za dati 1 žličicu mjesečno. Mačka mora piti i puno tekućine, te svježu vodu ostavljajte na više mjesta i zabranite pristup lavabou, kadi i školjci.
BILJKE U KUĆI – dolaskom mačke morat ćete se odvojiti od biljaka koje Vam krase dom. Među njima, najopasniji je ljiljan, božićni kakstus, općenito lukovice, koje mogu dovesti do zatajenja bubrega – mala količina je dovoljna i sve ide prebrzo, mnoge se mačke ne izvuku. Na stranicama SFDH provjerite otrovne i beozopasne biljke.
KONAC, VUNA, ŽICA, GUMICE ZA DOMAĆINSTVO I ZA KOSU – neznam zašto, ali mačkama je privlačno da jedu duge i tanke predmete. Svi ti predmeti mogu se zaustaviti u crijevima i izrezati crijeva. Čak i hitna operacija nekada ne spasi život mački. Prošla sam sa mačkom resekciju crijeva i vjerujte mi, dva mjeseca je trebalo da se oporavi i digne na noge. Bila sam uz nju 24 sata i svakodnevno odlazili veterinaru. Posadite radije mačju travu (engleski ljulj, nepeta cataria) i dajte joj da istu žvače kada poželi. Možda to smanji nagon da se dočepa opasnih predmeta.
OPASNI KUĆANSKI APARATI – pećnica, stroj za pranje rublja, mikrovalna pećnica – prije uključivanja, uvijek provjerite da li se mačka uvukla u njih ili prijeti opasnost od ozljede. Mačke vole male zatvorene prostore koji su im skrovište i utočište. Kartonska kutija u skrivenom dijelu prostorije, daleko od buke i svjetlosti, možda pomogne.
POVIŠENI PROSTORI – ne, mačka se ne dočeka uvijek na noge. Maine Coon pasmina u prvih godinu dana raste dnevno, ne mjesečno. Njihovo tijelo, noge često se ne mogu dogovoriti sa mozgom. Ne možete im zabraniti da se penju na visine, ali uz pomoć penjalice, polica, stvorite njihov kutak.
ZABRANJENO KOPIRANJE CIJELOG ILI DIJELA TEKSTA BEZ DOZVOLE UZGAJIVAČNICE MAINE COON STARS
www.mainecoons.hr
mcostars@gmail.com