Naše bebe rastu!
Moj put sa Vama je počeo još krajem veljače. To su bili oni zadnji dani kada se moglo slobodno otići na put bez propusnica sa valjanim razlogom. Kada sam se vraćala po vašu mamu, gusti snijeg me pratio cijelim putem tako da brojčanik u autu nije prelazio crtu od 40 km/h.
Vaša mama nije bila zahtjevna trudnica. Ustvari, ponašala se isto samo što je meni već na pola njene trudnoće postalo jasno da to neće biti baš prosječan broj mačića.
Porod je prošao bez ikakvih komplikacija i intervencija. Zahvaljujem na tome i dobrim genima koje je mama naslijedila od svoje mame, bake i prabake.
Vi niste zahtjevne bebe. Malo je trebalo više vremena i neprospavanih noći od slaganja flašica sa mlijekom, steriliziranja istih, svakodnevnog vaganja ujutro i navečer, samo da mami malo pomognem a da vi brzo izrastate i pretvorite se u ovako medene buhtlice. Sada već sami papate i koristite mačji wc, s tim nema srećom problema. I izgurate me preko noći sa velikog kreveta jer vaša kotilica više nema smisla 🙂
Nema mi ljepšeg osjećaja, umirujućeg, veselog trenutka kada uđem k vama u sobu, kažem : Miu, miu! a vi se razmigoljite iz svakog kutka sobe i trčite k meni u krilo – sa svojim bebastim mačjim pjesmicama i repom visoko u zrak. Ne možete još baš potrčati ali u ovoj fazi ste baš zbog toga i toliko neodoljivi 😀
Kako usvojiti mačića iz naše uzgajivačnice
Pročitaj
