Mačić bez rodovnika
Kao uzgajivač, često se susrećem s pitanjima koja su među prvima a često se osoba s druge strane ni ne predstavi niti uljudno pozdravi. Možda su neki od njih toliko uzbuđeni da zaborave da je s druge strane osoba koja se uzgojem bavi iz ljubavi a ne profita.
Najčešća teorija zainteresiranog za mačića je ta da ako žele mačića da će ga manje platiti ukoliko nema rodovnik. Neki idu dalje u svoju teoriju a to je da mačić sigurno ima neki defekt kojeg uzgajivač želi sakriti pred javnošću pa će im biti zahvalan da ga uzmu i da šute o tome. Ne želim nikoga osuđivati, svako ima pravo na svoj način pristupiti i ostvariti komunikaciju. No, ako ne odgovorim na pitanje, nadam se da osoba s druge strane može razumjeti u čemu je pogriješila.Uzgoj je hobby i teško je opstati u njemu. Košta ne samo novaca, već živaca i suza jer nije se lako rastati s mačićem kojeg sam podizala na noge 3 mjeseca. Ono što mene osobno drži u njemu je iskrena radost u očima novog vlasnika kada mi se tokom godina javljaju slikama i tekstom, da u srcu znam koliko je moj mačić obožavan i voljen. To bi ispunilo svako srce! A tu su u svemu tome i mace koje ostaju sa mnom i svaki dan se zbog njih smijem i osjećam neopisivu toplinu što mogu biti dio njihovih života.
Tijekom godina susrela sam se s mnogim tužnim životnim pričama mačića koji su bili „krivi“ samo zato što su rođeni. A nijedno živo biće zbog toga ne bi smjelo biti krivo. Kada govorim o „rasnim“ mačkama bez rodovnika, oni često u novi dom odlaze sa mjesec i pola do dva mjeseca, necijepljeni, nečipirani sa uvjerljivom pričom sa druge strane da navodno kućno leglo je zbog ljubavi prema pasmini. Takva osoba je uvjerena da mikročip boli, da je cijepljenje nepotrebno i da će od njega mačić umrijeti, da je kastracija neprirodna i uvjet stvaranju kamenaca i pretilosti kod mačaka. Još me uvijek šokira koliko ljudi misli da je jedno leglo neophodno da bi životinja bila sretna. Svakome je njegov ljubimac najljepši i ne treba imati leglo da bi se ostavilo potomka (jer tu su i drugi mačići u leglu koje treba udomiti) i najmanje od svega, mačke ne osjećaju potrebu za majčinstvom jer za razliku od ljudi, one se mogu ponovo protjerati i ostati skotne samo 9 dana od okota – dajem Vam na razmišljanje kako će trudne podići onih 5-6 mačića koje imaju iz prvog legla jer oni uzimaju sve vitamine i minerale iz njezinog mlijeka.
Ako već kupujete mačića bez rodovnika, budite na vrijeme svjesni u što se upuštate. Udomiti mačića sa ceste je plemenita gesta ali kupnja mačića čiji roditelji nisu testirani, niti je vođena tolika briga o njima i leglu je kupnja mačka u vreći. Nikada ne možete znati što Vas čeka i na koncu, da li ćete moći spasiti to malo stvorenje koje je krivo samo zato što je rođeno. Mnogi takvi što imaju mačiće iz kućnih legala ne daju EU putovnice sa njima. Razlog je više nego jasan – nisu cijepljeni, preventivno čišćeni od parazita i nisu mikročipirani. To je sve izdatak koji nije njihova briga ali i ovo – mikročip će ih jednog dana odvesti do njih a kada se dogodi tužna sudbina sa Vašim mačićem koji nije mikročipiran na njih, poreći će da je ikada bio njihov.
Ovo je trošak kojeg mačić mora obaviti kod veterinara prije odlaska u novi dom:
• 2 x cijepljenje protiv zaraznih bolesti i klinički opći pregled mačića (ukupni trošak 300 kuna)
• Izdavanje putovnice i naljepnica – 15 kuna
• Mikročip – 92 kune
• Dehelmintizacija – 30 kuna (Banminth pasta od 14. dana života aplicirana svakih 2 tjedna do 2,5 -3 mjeseca starosti kada tek može tableta ili spot-on)
Samo sa veterinarskim općim troškovima popeli smo se do cifre 500 kuna a gdje je još liječenje mogućih komplikacija, vitaminizacija prije cjepiva. Nije dovoljna samo kvalitetna hrana koju mačić iz kućnih legala vjerojatno ni ne okusi jer mu je jedina hrana u dobi do mjesec – mjesec i pola dana majčino mlijeko. Mačić iz majčinog mlijeka prima antitijela koja mu pomažu da se imunitet bori protiv zaraznih bolesti i tako „otrgnuti“ mačići od majke, stavljeni u okolinu gdje su uz najbolju želju i pažnju, drugačije bakterije, virusi lako i brzo kulminiraju a nejako tijelo brzo izgubi bitku sa životom.
Zašto onda neki ljudi ne registriraju uzgoj i prodaju mačiće bez rodovnika? Godišnja članarina u klubu je 200 kuna a jedan rodovnik 80 kuna. Mogu postojati slijedeći razlozi:
• Majka, otac ili oba roditelja nisu rasni
• Među precima majke ili oca su druge pasmine mačaka ili mačke bez rodovnika
• mačke nisu dovoljno socijalizirane za život sa ljudima i kao takve nisu prikladne za daljnji uzgoj
• roditelji imaju genetsku manu i ne mogu se koristiti u uzgoju
• ponovljeni incest je prisutan
• bolesni su
• ženke imaju više legala godišnje što ih iscrpljuje dok je u svakoj asocijaciji dopušteno maksimalno 3 legla u dvije godine
• mačići se prodaju već u dobi od 5 tjedana starosti jer to omogućuje smanjenje troškova hrane, brige i njege
• jedna od njihovih mačaka koje koriste u uzgoju nije mogla iz raznih razloga biti uzgojna mačka u registriranom uzgoju
Svakodnevno ste svjedok mnogih tužnih priča gdje u isti koš stavljaju registrirane uzgajivače sa onima koji imaju kućna legla. Često se baš mačići iz kućnih legala nađu na cesti jer obaveza registriranog uzgajivača je baš ta da se novi vlasnik javlja i strogo se provjeraju uvjeti u koje mačić ide.
(zabranjeno kopiranje teksta ili dijelova teksta bez dozvole Maine Coon Stars uzgajivačnice)